Prvo o čemu moramo povesti računa, ako nam je dijagnostifikovana anemija, jeste da jedemo namirnice bogate željezom.
Željeza ima u hrani životinjskog porijekla (crvenom mesu) i u onoj biljnog porijekla (orašasti plodovi, mahunarke, žitarice, povrće). U suštini, najbolje je kombinovati željezo iz oba izvora u jednom obroku. Pa, na primjer, za ručak napravite gulaš uz prostoto. Prostoto je ustvari rižoto gdje umjesto riže koristite proso. Proso je žitarica koja je odličan izvor željeza a sprema se na isti način kao i riža.
Drugo, 2 sata prije i 2 sata poslije obroka bogatog željezom, ili sirupa/tableta željeza koje Vam je propisao ljekar vrlo bitno je ne piti mlijeko i ne jesi mliječne proizvode. Kalcij iz mlijeka veže željezo za sebe.
Žitarice, mahunarke i orašasti plodovi sadrže fitinsku kiselinu koja veže željezo te se ono opet ne može iskoristiti. Fitinske kiseline ćemo se riješiti ako namirnice koje ju sadrže potapamo u vodi. Tako ćemo grah ili proso potapati preko noći, ili tokom dana, ako ćemo ga kuhati popodne, baciti vodu u kojoj se potapalo i isprati ga.
Tein i kofein iz kahve i čaja također smanjuju resorpciju željeza te je najbolje oboje konzumirati najmanje 2 sata prije ili poslije obroka bogatog željezom.
Vitamini koji pomažu apsorpciju željeza su vitamin C i vitamini B grupe.
Vitamin C je osjetljiv na povišenu temperaturu, pa se preporučuje konzumiranje sirovog voća i povrća koji ga sadrže. Vitamin C se rijetko može unijeti u dovoljnoj količini hranom tako da se savjetuje njegovo uzimanje u obliku tableta. Savjetujte se sa svojim farmaceutom o tome koji vitamin C trebate uzeti.
Na drugom mjestu su vitamini B grupe, B3, B6, B9 i B12 . Postoji anemija koja je uzrokovana nedostatkom B12 vitamina i/ili folne kiseline tako da se na to treba obratiti posebna pažnja.