Alzheimerova bolest (AB) je degenerativna bolest stanica moždane kore i okolnih struktura, progresivna je, neizlječiva, sa somatskim komplikacijama i smrtnim ishodom.
Svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika. Napada kratkotrajno pamćenje i uništava neurone i veze u moždanoj kori što dovodi do značajnog gubitka moždane mase. Osim što se radi o vodećem javnozdravstvenom problemu, ovaj poremećaj predstavlja najčešći oblik demencije koji zahtjeva pravodobno prepoznavanje i liječenje.
Bolest je prvi opisao psihijatar Aloysius (Alois) Alzheimer 1906.godine.
Danas još uvijek nije poznat tačan uzrok bolesti, ali se pretpostavlja da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozga (beta-amiloida i tau proteina). Uslijed ovog nakupljanja prvenstveno dolazi do gubitka živčanih stanica koje proizvode neurotransmiter acetil-kolin, ali napredovanjem bolesti je naposljetku zahvaćen čitav mozak.
Autopsija ljudi koji su imali Alzheimerovu bolest pokazuje oštećenja tzv. bazalne jezgre koja se nalazi u moždanom deblu i proizvodi acetilholin, tvar koja je potrebna za prijenos impulsa s jedne moždane stanice na drugu. Za pamćenje je vrlo važna dobra komunikacija među stanicama, a nema li dovoljno tvari koja tu komunikaciju omogućuje, pamćenje i dosjećanje je vrlo teško.
AB i druge demencije utječu prvenstveno na kvalitetu života oboljelih, ne toliko na dužinu njihovog života, te stoga već sada predstavljaju prvorazredni javno-zdravstveni problem.
Od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencija danas u svijetu boluje 24 miliona ljudi. S obzirom da se učestalost AB i drugih demencija znatno povećava sa životnom dobi, a primjetan je trend starenja svjetske populacije, očekuje se da će taj broj i dalje rasti te da nam predstoji “epidemija demencija”. Prema znanstvenim procjenama broj oboljelih od AB i drugih oblika demencija će 2020. godine iznositi čak 43 miliona.
Uprkos brojnim novim spoznajama o AB još uvijek nije rasvijetljen uzrok nastanka AB, nije nam poznata adekvatna prevencija ove bolesti, a postojeće liječenje još uvijek je samo simptomatsko, tj. djeluje na usporavanje simptoma bolesti i odgodu težih faza bolesti.

10 znakova Alzheimerove bolesti:

– poremećaj pamćenja: razvija se postepeno, a najviše se zaboravljaju događaji koji su se nedavno dogodili.
– poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti: održavanje osobne higijene, poteškoće u snalaženju u stanu ili na ulici, trgovini, stalno zametanje sitnih stvari – ključeva, naočala i sl.
– poteškoće govora, čitanja i pisanja: zaboravljanjem riječi u svakodnevnom govoru, zamjena istih riječi nekim sličnim riječima, izgovoreno je nerazumljivo, nema svrhu niti smisao ili se osoba često služi podjednakim odgovorima – frazama.
– gubitak prostorne i vremenske orijentacije: ne može se sjetiti koji je mjesec, dan ili godina, koje godišnje doba, ne snalazi se na od ranije poznatim mjestima.
– pogrešne procjene i odluke: ne razlikuje vrijednost novca, neprimjereno se oblači u odnosu na godišnje doba.
– poremećaj apstraktnog mišljenja: nemogućnost ispunjavanja nekog formulara, nerazumijevanje pojmova „rođendan“, „ljubav“, „pravednost“.
– učestalo gubljenje stvari: ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima, često traženje stvari po džepovima.
– promjene raspoloženja i ponašanja: izmjena ponašanja u smislu nemira, nervoze, ljutnje sa naglom promjenom na preveliku smirenost i nezainteresiranost za događanje oko sebe, bezrazložna tuga i plakanje sa izmjenom dobrog raspoloženja i smijeha.
– promjena osobnosti: pretjerana sumnjičavost, optuživanje okoline za krađu novaca, otuđivanjem stvari, strah od prisutnosti drugih osoba koje ne prepoznaje, strah od svega u okolini, ljubomora, nepovjerenje.
– gubitak koncentracije i interesa za socijalne aktivnosti, potpuna nezainteresiranost, osjeća se napuštenom, osamljenom i prestrašenom osobom.

Prvi i najizrazitiji simptom je gubitak pamćenja, nastavlja se psihičko propadanje i uz dosta dugo zadržavanje dobrog fizičkog izgleda pod pojmom „očuvane fasade“ dolazi i do fizičkog propadanja, te nepokretnosti.

Rano prepoznavanje Alzheimerove bolesti, liječnička pomoć i pomoć okoline poboljšava kvalitetu života oboljele osobe, stoga je važno prepoznati ovaj niz simptoma bolesti koji mogu ukazivati na početak bolesti.

Kako sebi možemo pomoći?

Proučimo prvo što može pogoršati memoriju. To su prvenstveno:

Lijekovi koji djeluju na mozak: tablete za spavanje, analgetici, antihistaminici, lijekovi za inkontinenciju, alkohol itd.
Neprepoznata depresija, umor, stres i anksioznost.
Temperatura i bilo koja sistemska bolest.
Upitajmo se i možemo li usporiti promjene memorije te možemo li odgoditi ili izbjeći Alzheimerovu bolest?

Osobno možemo učiniti dosta. Prvenstveno načinom prehrane i oprezom pri uzimanju lijekova.

Mediteranska prehrana je blagotvorna. Preporučuje se i čaša crnog vina dnevno te kurkuma zbog anti-inflamatornog učinka.
Nemojte dugotrajno upotrebljavati tzv. NSAID lijekove poput Ibuprofena ili Voltarena
Ne pretjerujte s crnom kafom (više od 3 do 5 šoljica dnevno).
Obavezno prestati pušiti
Drugi oblik pomaganja našem mozgu je – ‘mozganje’:

Sudjelujte u društvenim igrama.
Rješavajte križaljke i druge enigmatske zagonetke.
Tražite u tekstu primjerice skupove istih slova ili iste slogove (npr. “ije”), ili iz zabave izgovarajte – čitajte poznate riječi ili nizove brojeva obrnutim smjerom.
Računajte što češće napamet.
Čitajte knjige (pripovijetke i romane), one zahtijevaju aktivno sudjelovanje vaših misli i proživljavanje njihovih događaja.
Budite fizički aktivni, dovoljne su i redovite šetnje.
Usvojite tehnike opuštanja poput meditacija i joge i
Usvojite što zdraviji stil života

Terapija Alzheimerove bolesti

Iako lijek protiv alzheimerove bolesti još nije pronađen, postoji niz klinički ispitanih lijekova koji usporavaju razvoj i smanjuju posljedice ove bolesti.

Terapije koje se uspješno primjenjuju koriste se sa (navode se generički nazivi lijekova):

Inhibitorima acetilkolinesteraze (donepezil, rivastigmin, galantamin) te NMDA receptor antagonistom (memantin)

Druge simptomatske terapije koriste

Antidepresive (npr., escitalopram, sertralin) i
Neuroleptike (npr., risperidon, olanzapin, quetiapin)

Kako živjeti s oboljelim od Alzheimerove bolesti

Okolina bolesnika mora se prilagoditi bolesti i njenim posljedicama, mora zadržati dostojanstvo bolesne osobe, poželjno je da se sama interesira kako se ponašati prema bolesniku, da nauči prepoznavati neverbalne znakove koje bolesnik odašilje.

Potrebno je riješiti sve poslove u kući: potrebne popravke ili preinake u kući/stanu, eventualna preseljenja, imovinsko – pravne i financijske poslove srediti najviše što je moguće, opunomoćiti odabranu osobu na pravno i pravedno zastupanje u svim važnim situacijama, srediti međuobiteljske odnose, znati ko će i koliko moći sudjelovati u pomoći oko bolesnika.

Obavezno je potrebno da bolesnik obavi i druge preglede ili manje zahvate, dok je bolesnik u još dobrom općem stanju.

Neophodno je da bolesna osoba prestane upravljati autom.